Slaven Bilić: Bolesne roditeljske ambicije
Roditelji vrlo često svoju djecu maltretiranjem pokušavaju pretvoriti u vrhunske sportaše. No, to je provjerena formula da se stvore nesigurni ljudi, osakaćeni kao osobe.
Nogomet sam početo trenirati s devet godina, kada sam krenuo u treći razred osnovne škole. U to vrijeme to je bila nekakva normalna dob za početak bavljenja nogometom. I neću vas pilati o mojim nogometnim počecima. Nije mi to namjera. Ali ću u par crta reći nešto o njima. Možda će pomoći djeci i njihovim roditeljima da shvate ono najbitnije - da nema garancija da će talentirano dijete postati dobar nogometaš.
Dakle, moj put od prvog treninga do prve utakmice za seniore Hajduka bio je otprilike ovakav. Najprije sam bio dobar, talentirani dječak. Ne Bogom dan talent, ali dobar. Među najboljima u svojoj osnovnoj školi. Kao takav sam se i upisao u Hajduka. Sve je bilo dobro i perspektivno do prijelaza iz osnovne u srednju školu. Tad su nastali problemi.