Nekim roditeljima lako je pronaći sportsku aktivnost u kojoj će njihov mališan uživati, jer neka djeca sama razviju ljubav prema određenom sportu ili prema više njih u prilično ranoj dobi. Vrlo je važno otkriti u kojem sportu dijete doista uživa, jer je to važan prvi korak u njegovu budućem razvoju i izgradnji samopouzdanja te usvajanju nekih životnih lekcija. Prije svega treba napomenuti da sudjelovanje u sportskim aktivnostima djetetu doista od najranije dobi treba biti uživancija i veselje, a ne obaveza koju će doživljavati kao nametnutu od strane odraslih.
Često se događa da roditelji imaju neki sport ili dva koja obožavaju od svoje mladosti, pa je nekako normalno da su upravo to sportovi s kojima će djecu prvo upoznati. Pokazivanje entuzijazma kad je sport u pitanju i uključivanje djece u razgovore, gledanje ili vježbanje sporta kojeg roditelji vole, dobar je prvi korak u pronalaženju sporta u kojem će dijete uživati. Ipak, to ne znači da će sport kojeg tata voli ili onaj koji je mama trenirala pola života, biti konačni izbor mališana.
Djeca obično najviše uživaju u sportu u kojem su najuspješnija, pa je pronalaženje sporta u kojem pokazuju dobre rezultate i perspektivu zapravo ključna stvar pri traganju za idealnom aktivnošću.
Kako roditelji mogu pomoći u potrazi?
1. Isprobajte razne sportove u igri s djecom oko kuće ili na igralištu od najranije dobi. Ponekad se odmah jasno vidi iz njihovih aktivnosti koji bi sport mogli voljeti u budućnosti. Bacite loptu po podu i pratite što će dijete s njome napraviti. Hoće li je u većini slučajeva šutnuti nogom ili će je primiti u ruku i baciti dalje? Ipak, to su samo neki početni indikatori.
2. Prepoznajte razinu djetetove energičnosti i agresivnosti. Ukoliko je dijete od najranije dobi snažno i puno energije, upoznajte ga sa zahtjevnijim sportovima kao što su nogomet, hokej ili odbojka. Ukoliko je dijete manje aktivno, možda će više interesa pokazivati prema "sporijim" sportovima koji više zahtijevaju spretnost i vještinu, kao što su borilačke vještine ili ronjenje.
3. Ponudite im širok izbor sportova do 10. godine, kada će sami već moći odabrati one u kojima uživaju. Naravno, to ne znači da djecu treba pretrpati odlaskom u sportske škole ili klubove, već im, primjerice, ako vole sportove s loptom, omogućiti da se okušaju u rukometu, odbojci i košarci.
4. Uzmite u obzir djetotove fizičke osobine. Ukoliko je visoko i dugih nogu, neka se okuša u odbojci ili skoku u dalj i vis. Ako je nisko, ali brzo i izdržljivo, možda su nogomet ili atletika ono što će ga veseliti i u čemu će postizati rezultate. Općenito uzevši, u svijetu sporta niski i brzi sportaši uspijevaju u onim sportovima koji zahtijevaju brzinu. Oni koji imaju jake ruke i zamah, najbolje prolaze u tenisu, bejzbolu i košarci. No treba imati na umu i da je za razne timske sportove potrebno u timu imati sportaše različitih fizičkih predispozicija.
5. Promatrajte djetetovo ponašanje prije, za vrijeme i nakon sportskog natjecanja ili treniranja. Većina djece vole sve aktivnosti koje su na razini igre, ali mnogi nemaju interesa za treniranje sporta. Po ponašanju djeteta vidi se da li uživa u nekom sportu. Ukoliko mu neka aktivnost ne pričinjava zadovoljstvo, najbolje je potražiti i isprobati drugi sport. Najbolju reakciju na pojedini sport roditelji će dobiti nakon vježbanja ili natjecanja. Ukoliko su ravnodušni prema rezultatu i prave se da ih ishod natjecanja previše ne dira, najvjerojatnije ne uživaju baš u sportu. Ukoliko su uznemireni jer nije sve prošlo kako su željeli ili pak smatraju da nisu bili dovoljno dobri, znači da im je stalo. Drugim riječima, ukoliko je dijete uznemireno nakon treninga ili natjecanja, ne znači da ne voli sport u kojem sudjeluje.
6. Promatrajte odnos trenera ili voditelja sportskog tima u kojem je vaše dijete i njegov odnos prema djeci. Možda je upravo trener taj koji svojim metodama treniranja oduzima svaku zabavu u sportskoj aktivnosti. Dobar trener ili trenerica vrlo su važni za razvoj osjećaja prema nekom sportu kod djece.
7. Promatrajte koji sportovi, natjecanja i utakmice prikazani na televiziji privlače pažnju djeteta. Razgovarajte s djetom o sportu koji ga je zainteresirao i ponudite mu da se i samo okuša u njemu.
8. Nemojte "gurati" dijete u jedan sport od najranije dobi. Specijalizacija za određeni sport mora biti rezultat djetetove odluke i čvrste želje i samopouzdanja da u tom sportu može biti doista dobro.
Poanta svega je da roditelji ne bi smjeli odlučivati u djetetovo ime. Mališani znaju sami što vole, u čemu uživaju i mogu procijeniti i osjetiti u kojem su sportu dobri.
Izvor: KLINFO.hr 21.10.2010.
Autor: JK
