"Miran čovjek" jest roditelj koji nije preambiciozan i opsjednut rezultatima svog djeteta. Više je zaokupljen svojim poslom, ali i uvijek spreman pomoći djetetu i klubu, a s trenerom može uspostaviti dobru vezu. Dijete takva roditelja ima normalne uvijete za miran trening i natjecanje bez pritiska, što je bitan preduvjet za postizanje dobrih i uspješnih rezultata.
"Veliki funkcionar" jest roditelj čije je dijete istaknuti sportaš pa osjeća zadovoljstvo i dužnost obavljati neku od odgovornih funkcija u klubu pa i sportskom savezu, preuzimajući na sebe dio odgovornosti u sportskom razvoju djeteta. Takvi roditelji shvaćaju sport i pozitivno djeluju na svoje dijete, a nakon završetka njegove sportske karijere nastavljaju s amaterskim radom.
"Funkcionar profiter" uključit će se u funkcioniranje kluba kako bi zaštitio svoje dijete. Takav roditelj izazvat će negodovanje okoline, pogotovo što nije od koristi u klubu. Svojim istupima uzrokovat će nesuglasice i incidente koji će se negativno odraziti na djetetov sportski razvoj.
"Organizator" je zainteresiran za rad u klubu kako bi bio što bliže svom djetetu, ali s pozitivnom namjerama. Takav roditelj će na sebe preuzeti veliki dio organizacije natjecanja, putovanja itd. Posao u klubu smatra hobijem, pa njegovo ponašanje vezano za uspjeh ili neuspjeh djeteta nije euforično, već umjereno i ne utječe negativno na dijete. Kada dijete prestane sa sportskom karijerom i on prestaje sa radom u klubu.
"Veseljak" je sa svime zadovoljan i svi su mu dobri, jedino ga smeta što nema više zabavnog života u klubu, pa je spreman organizirati slavlje nakon slavlja. To je obično roditelj prosječnog sportaša ili stalnog člana ekipe. Osjeća mogućnosti svog djeteta i zadovoljan je što mu je dijete na `sigurnom mjestu`.
"Brundalo" se neće prihvatiti nikakvih dužnosti u klubu, ali je stalno negativan i protivan. Očekivao je više od svog djeteta i smatra da je netko drugi kriv za lošiji djetetov razvoj, pa stalno ´brunda´.
"Eksplozivac" će burno reagirati na neuspjeh djeteta, ali će se brzo i smiriti. Prvi sljedeći uspjeh izbrisat će prijašnje nezadovoljstvo. Emocije takvog roditelja su kratkotrajne i iskrene pa ne uzrokuju jači i dugotrajniji psihološki pritisak na djecu.
"Parader" uspjeh svog djeteta javno i slikovito prikazuje, a nakon poraza se povlači i postaje `nevidljiv´ do prvog uspjeha. Dijete takvog roditelja osjeća nelagodu među vršnjacima čiji se roditelji ponašaju normalno, pa često i samo ne zna kako bi se ponašalo u trenutku pobjede ili poraza.
"Pozadinac" je na izgled zadovoljan s radom kluba i trenera, ali mu iza leđa radi protiv, jer mu ne daje veliku važnost, a njegovo je dijete po njemu uvijek najbolje.
"Novi fosil" jest bivši sportaš bez zapaženih rezultata, koji svojim zastarjelim shvaćanjem šteti djetetu i klubu, želeći progurati svoje nekadašnje ideje, trenutno neadekvatne i neizvedive. Zapravo, preko svog djeteta želi ostvariti svoje neostvarene ambicije. Često pokušava djetetu biti trener, pa je njegovo dijete na natjecanju pod velikim pritiskom.
"Stari znalac" jest roditelj koji je imao kontakt sa sportom iz užitka i zadovoljstva pa svoje pozitivno iskustvo prenosi na dijete, upozoravajući ga na moguće probleme na koje je i on sam nailazio i zbog njih prekinuo sa sportskom aktivnosti. Uvijek je korektan prem treneru i ne vrši pritisak na nikoga. Dijete takvog roditelja trenira i natječe se s užitkom i uvijek daje onoliko koliko mu dopuštaju njegove mogućnosti.
"Osvetnik" je spreman na suradnju, ali sve dok njegovo dijete, koje je veliki sportaš, ne počne stagnirati ili postizati neuspjeh. Tada je teško predvidjeti njegove reakcije, a najgora je kada dijete isključi iz sporta.
"Filozof" ima veće ambicije od djeteta i trenera zajedno, pa dijete ne može izdržati takav psihički pritisak. Često ´pranje mozga´ prije i nakon treninga i natjecanja koje traje sve do kasnih večernjih sati uzrokovali su da dijete ne zna razmišljati svojom glavom pa teško podnosi natjecanja.
"Stručnjak" ide od roditelja do roditelja dajući ´stručnu´ kritiku o radu trenera. Pročitavši nešto od sportske literature spreman je preuzeti ulogu trenera. Kada mu dijete postigne slab rezultat, cilj mu je srušiti autoritet trenera kako bi dokazao njegovu nesposobnost da trenira ne samo njegovo dijete već i ostalu djecu. Zapravo, prikriva objektivne sposobnosti i mogućnosti djeteta. Time stvara incidentne situacije koje najviše štete njegovom djetetu, a često zna sa sobom povući i druge, nešto labilnije roditelje u kojima postoji nezadovoljstvo zbog rezultata njihove djece, koji bi prema njihovom mišljenju trebali biti bolji.
"Papučar" je roditelj koga dijete nagovara protiv trenera kako bi prikrilo svoj loš pristup radu, a koji je uzrok neuspjehu. Takav roditelj nije spreman provjeriti sam što je istina, jer vjeruje samo vlastitom djetetu. Zato su incidentne situacije neizbježne, česte i teško rješive. U takvoj situaciji dijete ne postiže osobit uspjeh.
Rezimirajući ove različite tipove, a i sukladno nalazima dosadašnje literature ukratko je moguće reći da postoje 3 glavna tipa roditelja djece i mladih sportaša (Hellstedt, 1987):
Pretjerano angažirani roditelji su pretjerano uključeni u trenažni proces i uspjeh djeteta. Postavljaju pred dijete sportaša nerealne, uglavnom previsoke ciljeve. Ne znaju odvojiti vlastita htijenja i ciljeve od djetetovih, i zato često glume trenera. Pretjerano angažirane roditelje karakterizira neprestana prisutnost na treninzima, stalni razgovori s trenerom, neprestano zahtijevanje od djeteta da uloži više truda i rada, nemogućnost kontrole emocija na natjecanjima i kažnjavanje djeteta ako nije ispunilo njihova očekivanja na natjecanju. Ukoliko nagrađuju, nagrade su uglavnom financijskog ili materijalnog oblika. Potrošiti će ogromne količine novca za dodatne treninge, kampove, skupu opremu za trening i natjecanje – sve sa ciljem poboljšanja djetetovih sportskih rezultata. Djeca pretjerano angažiranih roditelja najčešće prerano prekidaju sportsku karijeru, jer im sportska aktivnost više ne predstavlja ugodu zbog dodatnog fizičkog iscrpljivanja i neprestanog psihičkog pritiska roditelja.
Umjereno angažirani roditelji imaju čvrsta uvjerenja i stavove u odgajanju djeteta, zadaju granice ponašanja do kojih dijete smije ići, ali pružaju i dovoljno razumijevanja i prostora da dijete samostalno donosi odluke o svojoj sportskoj karijeri, naravno uz njihovo usmjeravanje. Karakterizira ih otvorena komunikacija s trenerom, koja se najviše očituje u zajedničkom postavljanju realnih sportskih ciljeva, jer znaju prepoznati sposobnosti i mogućnosti svog djeteta sportaša. Djeca umjereno angažiranih roditelja su kompetentna i uglavnom imaju dugotrajnu sportsku karijeru.
Neangažirani roditelji ne pružaju dovoljnu emotivnu, financijsku i psihološku potporu. Takvi roditelji ne financiraju opremu za trening i natjecanje, ne brinu se o prijevozu djeteta, ne komuniciraju s trenerom o radu i napretku djeteta sportaša, te ne dolaze na treninge i gotovo nikad nisu gledali djetetov nastup na natjecanju. Zanimljivo je da dijete neangažiranih roditelja često nalazi ´zamjenskog roditelja´ u treneru, što dovodi do pretjeranog emotivnog vezanja za trenera (Hellstadt, 1987). Takvo dijete očekuje da trener odlučuje umjesto njega, odnosno postavlja ciljeve koje on mora ispuniti.
Izvor: Hokej klub Mladost
