Ovu sam priču čuo od stare sove. Možda mi je krivo ispričala neke detalje, jer je sova stara i čudna, a možda sam i ja ponešto krivo razumio. Stalno je govorila o nekakvoj nogometnoj utakmici, a mi znamo da samo ljudi igraju te nekakve utakmice. Možda je ona samo pričala o životu, a ja nisam shvatio. Dobro pamtim kad je rekla: Već danas možemo djelovati i živjeti kao plemeniti tvorci vlastite svijetle budućnosti. Pouka sovine priče o toj nekakvoj nogometnoj i svakakvoj-nekakvoj utakmici, ako sam je dobro shvatio, je da nikad neće jelen shvatiti zašto lisici cilj opravdava sredstvo odnosno da se bolesnom umu, bolesna logika čini zdravom. Ne znam, ja ću ispričati priču, a vi sami zaključite. Kako bismo sačuvali anonimnost i integritet aktera priče nazvat ćemo domaćina utakmice NK LISICE, a gostujuću ekipu NK JELENI.
Lija ima znanje
Bila je noć prije finala kvalifikacija za prvu ligu pionira i mlađih pionira. Ulog je velik, a jeleni isto. Lisičići imaju izgleda protiv jelena i njihovih kopita kao zvečka protiv bebe ili panta protiv pite. Lisac Lujo je u gluho doba noći, nakon nekoliko sati vrpoljenja po krevetu, bunovan, ali uzbuđen ustao, upalio napola dogorjelu svijeću u svojoj mondenoj pećini i otvorio već dobrano izlizanu i istrošenu knjigu propozicija. Čitanje propozicija bila mu je često vrlo korisna navika. Ovaj puta mu je na pamet pala briljantna ideja za sutrašnje kvalifikacije i morao je odmah provjeriti što kažu pravila šumskog saveza. U ovom trenutku pisac ove basne se mora ograditi od samoga sebe, jer je moguće da je krivo čuo ili shvatio sovu. Možda je lisac Lujo već nosio znanje u sebi i noć probdio miran kao šaolinski monah čekajući pravi trenutak da ga obznani neukim jelenima nekim.
Utakmica na zelenoj travi
Slika druga. Zvizdan je. Igra se finale kvalifikacija za prvu ligu pionira i mlađih pionira. NK LISICI kao domaćinu na objed kao jeleni došli NK JELENI. Dakle, dvije utakmice, zbrajaju se rezultati, bolja momčad ide u prvu ligu. Jednostavno? Trebalo bi biti. Na terenu je sve jasno. Mali jelenčići su naravno bili puno puno bolji od lisičića. Njihova kopita su čvršća od lisičjih šapica. Pioniri NK JELENA 2006. godište, su svoje vršnjake iz NK LISICA već pobijedili 4:2, a njihovi mlađi pioniri 2008. godište su vodili 3:0 i trener jelena je smatrao da nema potrebe iživljavati se nad malešnim lisičićima i nabijati gol razliku pa je dao šansu jelenčićima koji su manje igrali tijekom sezone. Djeca su se igrala i naigrala i završilo je 3:1. Jeleni su se u čudu pitali zašto i trener NK LISICE nije uvodio lisičiće koji su inače manje igrali i nagradio ih za predan rad tijekom sezone, zašto je neki mali rezervni lisičić u plaču otišao kući prije kraja utakmice i zašto je trener NK LISICE nervozno tražio od svojih najboljih lisičića da se bore da utakmica završi sa manje od 3 gola razlike. Osjećaj radosti Jelena je bio blago pomućen činjenicom da su im odmah nakon zadnjeg zvižduka suca rogovi malo porasli, no nisu nikako mogli dokučiti zašto bi se tako nešto dogodilo upravo u tom trenutku i što bi to moglo značiti. Delegat utakmice dugouhi zeko je konstatirao da je utakmicama bilo sve u redu, jelenčići su proslavili ulazak u ligu, čestitao im čak i šumski savez na svojim stranicama. Time je završila sezona i jelenčići su, kao i sva druga djeca, otišli svak na svoju stranu, raštrkali se po šumama i gorama.
Ona druga utakmica
Ali, ehehej, priči tu nije kraj, potegnula je sova dim iz lule i pućnula u nebo. Dapače, prava priča počinje tek tjedan dana kasnije, kada je delegat zeko koji je ujedno i povjerenik za žalbe pokvario idući vikend jelenima. Medeno pismo, pričao meca, stiglo sa mejla povjerenika zeca. Zeku zaboli šapica kada puno piše pa nije puno obrazlagao svoju odluku. Samo je napisao:
Utakmica pionira regularna nije, skupite jelenčiće i vratite se na megdan lisičićima što prije. Znam šta sam reko, al što je zeko reko, zeko je i poreko. Lije su u pravu. Pravo nije pravda, zato se nova utakmica mora odigrati tada i tada.
Jeleni su se morali pomučiti da dokuče razlog zašto je zeko povjerenik donio drugačiju odluku od zeke delegata. U zapisniku utakmice pionira je bilo vidljivo da za protivnike igra jelenčić rođen 29.12.2005. koji zbog svoje krhke građe ima potvrdu liječnika da igra za 2006. i temeljem te potvrde je šumski savez dopustio da igra sve utakmica u ovoj sezoni. Naš zeko delegat je zaključio i napisao u zapisniku nakon utakmice da taj jelenčić smije igrati. Ali naše lisice su odnekud, tko zna kako i otkuda, znale da kvalifikacije nisu dio sezone i da potvrda nižeg šumskog saveza neće biti priznata za ovu utakmicu, iako su iste sastavni dio sezone. Također, iako su znali za "spornog" jelenčića prije utakmice nisu se tada pobunili i osigurali regularnost dječje utakmice, kao što bi to možda nekakav jelen napravio, već su čekali da utakmica završi. I sad, kad je primio žalbu lisica, naš zeko povjerenik je promijenio mišljenje zeke delegata. Zeko ima duge uši, ali vjerojatno ima i malo savjesti, pa nije htio registrirati utakmicu sa 3:0 za NK LISICE jer bi to značilo da NK JELEN sa pobjedom na terenu od ukupnih 7:3 ne bi išao u prvu ligu, budući bi sa takvom odlukom ukupni rezultat bio 4:3 za NK LISICE. Razmišljao je i razmišljao zeko Baltazar tada i domislio se pa valjda htijući nadmudriti lisice, kao mađioničar (ta-da...!!!) odredio novu utakmicu, koju mali sporni jelenčić ne bi smio igrati, jer, eto, tako to netko tumači. Računao zeko: Jeleni će ih opet pomesti i mir mir mir niko nije kriv. Posebno ne ja.
Ali ludi jeleni ne žele igrati bez svojeg jelenčića koji je sa svojim par dana mlađim, ali krupnijim prijateljima cijele godine vrijedno trenirao i igrao. I imao izričito dopuštenje šumskog saveza, koje sad odjednom, baš za ovu utakmicu, ne bi trebalo vrijediti.
Ni lisice neće odustati, jer ipak su - lisice.
Uložili žalbu i jedni i drugi. Ludi jeleni, zamislite, kažu da se radi o djeci i da neće igrati novu utakmicu bez svojega jelenčića. Nizali su na pet stranica žalbe sve što smatraju duboko nemoralnim i nepoštenim u zahtjevu lisica te odluci delegata i povjerenika zeke. Argumentirali kako su pravila nejasna i da bi se morala tumačiti u korist djece. Preklinjali šumski savez da dobro promisli prilikom donošenja odluke da ta odluka bude u korist djece kako bi im se dao primjer da postanu bolje i poštenije životinje od svojih očeva. Što su lisice pisale ne zna se, ali se može lako pretpostaviti što lisice pišu.
Uzburkalo se u šumskom savezu. Čuli su se glasi da su sastanke vodili i vuk i divlja svinja i jazavac i dikobraz. Neko je čak i medu glavonju zvao. Šta hoće ti jeleni, nek igraju i pometu te lisice, čulo se šaputanje po šumi. Nikome dijete nije bilo bitno.
Odbio drugi zeko žalbe i jelena i lije. I njega šapice bole kad puno piše pa ni on nije puno pisao. Jeleni tužno u čudu šute, zekino pismo jutros donijela kvočka: Zeko je reko, igra se danas i točka.
A jeleni ko jeleni, rastu rogovi, žele stati iza jelenčića, ali ako šumski savez kaže da je crno bijelo, onda valjda je, i pristojno je poslušati jače, ovaj pametnije. Pa vrate savezu ljubavno pismo: mi igrali ne bi, jer to nije u redu, ali ako medo kaže da se igra, poslušat ćemo medu. Samo dajte nam par dana da skupimo djecu što skakuću po dalekim šumama i gorama.
Iz neke sjene debelog hrasta čuje se mede glavonje glas: Pik-pak ne vrijedi. Imali ste priliku, ako vam djeca bolesna nisu, nećemo odgoditi utakmicu.
Lisice slave pravdu svoju, jeleni rogove oštre. Na kraju basne pouke nema možda tek ona početna. Iako još ne znamo što se dogodilo i što će biti, iz vijesti šumskog lista možda se to da zaključiti:
Iako je sezona tek završila,
ambiciozna uprava NK LISICA
puna planova i ciljeva,
uz umjetnu travu, dobiva i generalnog sponzora,
a zahvaljujući izvrsnoj suradnji NK LISICA i šumskog saveza,
porasle su ambicije kluba NK LISICA
pa viču:
Imat ćemo uvjete za prvu ligu
Imamo uvjete za razvoj našeg omladinskog pogona.
Dobri smo, pametni smo
pa su glavice bistre i ručice vješte
pošteno, a kako drugo,
dovukli nejake lisičiće pionire u 1. HNL središte.
