Prenosimo iz intervjua Vatrenog iz 98., Roberta Jarnija:
"Nisam ja staromodan i razumijem da se današnja mladost razlikuje od moje mladosti, kao što će se i današnja puno razlikovati od one u budućnosti. Ali primjećujem jedan trend koji nije lijep, a to je da mladi žele sve, i to po mogućnosti odmah. Nema onog prirodnog puta – stepenicu po stepenicu. Također, brišu se neke vrijednosti.
Mladi žele sve na gotovo, očekuju poklone, a kada se biraju kumovi, onda se ne bira po tome je li netko plemenit, dobar, nego koliko ima novca i koliki će dar moći kupiti ili im dati novca. A kad govorimo o mladima, tu je i ona fizička komponenta, u kojoj su vrlo loši i slabi.
Sjede doma cijeli dan, igraju igrice, jedu hranu iz pekare i pretili su. Premalo su aktivni, motorički spori i tromi. Savjetujem roditeljima da im oduzmu mobitele i igrice i upišu ih obavezno na neki sport. Trenutačno imamo školski sustav koji ne štima dobro. Kada sam bio u školi u prošloj državi, imao sam profesore koji su nas usmjeravali, netko je bio za nogomet, netko za trčanje, atletiku... Za svakog se ponešto našlo, a onda bi učitelji tjelesnog, kada bi vidjeli da netko od te djece odskače, zvali atletske, nogometne ili gimnastičke klubove i djeca bi se dalje razvijala.
Ako dijete nije stvoreno za sport, onda neka se šeta na bogomdanom Marjanu, neka se igra. Najlošija je solucija da cijeli dan sjedi u školi, pa potom dođe kući i leži na kauču. Osuđujemo tako našu djecu da budu bolesna.
Sve se mislim da bi bilo dobro da bude jedan elektromagnetski udar i da nam svi mobiteli "pomru", samo da ostane telefon, ali onaj prastari na vrćenje. Kad tu djecu vidim i u nekoj grupi, ne razgovaraju među sobom, samo bulje u ekrane.
Neće to na dobro..."
Autor: Rober Jarni, 23.7.2019.
Izvorni članak: Slobodna Dalmacija, Prestao sam igrati 2003. i da nisam sebi postavio cilj, imao bih velikih problema