Colors: Cyan Color

Sport sve više postaje integralni dio djetinjstva. Igraonice, treninzi i sl. sve više i više oblikuju dječje živote. Sudjelovanje u sportu može imati pozitivne i negativne posljedice na razvoj djeteta.
Baveći se sportom, dijete ima priliku tjelesno vježbati i razvijati se, učiti se kompeticiji, raditi na svojem samopoštovanju i samovrednovanju, a sport pruža i mnoge prilike za druženje i stvaranje prijateljstava.

Pozitivne posljedice bavljenja sportom na dijete:

- skladan rast i sazrijevanje svih organskih sustava, naročito srčano-žilnog, dišnog i koštano-mišićnog,
- povoljan utjecaj na psihičke funkcije, smanjenje stresa, jačanje samopouzdanja, učenje upornosti i stjecanje radnih navika,
- razvijanje moralne odgovornosti kroz pošten odnos prema suigraču i protivniku,
- djeca-sportaši nisu gojazni, ne piju, ne puše, ne drogiraju se, bolji su učenici i manje izostaju s nastave; manji je indeks trudnoća kod tinejdžerki-sportašica,
- djeca-sportaši imaju manji rizik od kasnijih kroničnih bolesti (pretjerana debljina, šećerna bolest, visoki krvni tlak, astma itd.), uzrokovanih nekretanjem, zagađenjem okoliša i lošom ishranom.

Roditelji vrlo često svoju djecu maltretiranjem pokušavaju pretvoriti u vrhunske sportaše. No, to je provjerena formula da se stvore nesigurni ljudi, osakaćeni kao osobe.

Nogomet sam početo trenirati s devet godina, kada sam krenuo u treći razred osnovne škole. U to vrijeme to je bila nekakva normalna dob za početak bavljenja nogometom. I neću vas pilati o mojim nogometnim počecima. Nije mi to namjera. Ali ću u par crta reći nešto o njima. Možda će pomoći djeci i njihovim roditeljima da shvate ono najbitnije - da nema garancija da će talentirano dijete postati dobar nogometaš.
Dakle, moj put od prvog treninga do prve utakmice za seniore Hajduka bio je otprilike ovakav. Najprije sam bio dobar, talentirani dječak. Ne Bogom dan talent, ali dobar. Među najboljima u svojoj osnovnoj školi. Kao takav sam se i upisao u Hajduka. Sve je bilo dobro i perspektivno do prijelaza iz osnovne u srednju školu. Tad su nastali problemi.

Postoji nekoliko važnih stvari kod primanja lopti. Prva je da točno znate što hoćete učiniti sa loptom prije nego što dođe do vas.
Ako ste se u klubu u periodu školovanja provukli naviknuti da ne procjenjujete svoje opcije, moram vas upozoriti da će te u svom napredovanju u nogometu imati manje vremena i prostora.
Tendencija modernog nogometa je da se smanji prostor, a time se i smanjuje i vrijeme za reakciju.

Nekim roditeljima lako je pronaći sportsku aktivnost u kojoj će njihov mališan uživati, jer neka djeca sama razviju ljubav prema određenom sportu ili prema više njih u prilično ranoj dobi. Vrlo je važno otkriti u kojem sportu dijete doista uživa, jer je to važan prvi korak u njegovu budućem razvoju i izgradnji samopouzdanja te usvajanju nekih životnih lekcija. Prije svega treba napomenuti da sudjelovanje u sportskim aktivnostima djetetu doista od najranije dobi treba biti uživancija i veselje, a ne obaveza koju će doživljavati kao nametnutu od strane odraslih.

Često se događa da roditelji imaju neki sport ili dva koja obožavaju od svoje mladosti, pa je nekako normalno da su upravo to sportovi s kojima će djecu prvo upoznati. Pokazivanje entuzijazma kad je sport u pitanju i uključivanje djece u razgovore, gledanje ili vježbanje sporta kojeg roditelji vole, dobar je prvi korak u pronalaženju sporta u kojem će dijete uživati. Ipak, to ne znači da će sport kojeg tata voli ili onaj koji je mama trenirala pola života, biti konačni izbor mališana.

"Miran čovjek" jest roditelj koji nije preambiciozan i opsjednut rezultatima svog djeteta. Više je zaokupljen svojim poslom, ali i uvijek spreman pomoći djetetu i klubu, a s trenerom može uspostaviti dobru vezu. Dijete takva roditelja ima normalne uvijete za miran trening i natjecanje bez pritiska, što je bitan preduvjet za postizanje dobrih i uspješnih rezultata.

"Veliki funkcionar" jest roditelj čije je dijete istaknuti sportaš pa osjeća zadovoljstvo i dužnost obavljati neku od odgovornih funkcija u klubu pa i sportskom savezu, preuzimajući na sebe dio odgovornosti u sportskom razvoju djeteta. Takvi roditelji shvaćaju sport i pozitivno djeluju na svoje dijete, a nakon završetka njegove sportske karijere nastavljaju s amaterskim radom.

25 GODINA prošla je od smrti Dražena Petrovića, no on svoju priču i dalje priča. Na tu priču vrijedi iz godine u godinu, obljetnice u obljetnicu, podsjećati nove generacije. Danas bi klinac koji nas je zarazio odvažnošću kojom je igrao i živio košarku bio pedesetogodišnjak. Naučio nas je barem toliko lekcija.